Krećemo od usporedbe namjene: zdjela za salatu, grickalice, desert ili miješanje trebaju različitu dubinu i promjer. Najčešća greška je kupnja „univerzalne” zdjele koja je preplitka za miješanje ili preuska za serviranje. Prije kupnje mjerimo porcije koje obično poslužujemo i biramo veličinu prema stvarnim potrebama.

Kod kupnje uspoređujemo staklo po jasnoći, težini i deklaraciji materijala, umjesto da se oslanjamo samo na izgled. Greška je preskočiti čitanje oznaka za temperaturu, njegu i podrijetlo proizvoda. Provjeravamo rubove: trebaju biti glatki, bez oštrih točaka i vidljivih napuklina.

Uspoređujemo zdjele s poklopcem i bez poklopca prema načinu korištenja: ostaci hrane, mariniranje i transport traže poklopac koji dobro brtvi. Pogreška je očekivati da svaki poklopac podnosi mikrovalnu ili perilicu posuđa bez posljedica. Provjeravamo materijal poklopca, način prianjanja i dostupnost zamjenskih poklopaca.

Debljina stakla utječe na trajnost i stabilnost, ali predebelo staklo može biti teže za rukovanje. Greška je izjednačiti težinu s kvalitetom i zanemariti ravnomjernost debljine, posebno pri dnu i rubu. Mi uspoređujemo ujednačenost, prisutnost ojačanog ruba i osjećaj stabilnosti u ruci.

Stabilnost i protuklizno dno razlikuju se između ravnih, širokih baza i uskih, visokih profila. Česta pogreška je birati visoku zdjelu za stol s djecom ili za vanjsko posluživanje gdje je veći rizik od prevrtanja. Prednost dajemo široj bazi i, ako je moguće, diskretnom protukliznom prstenu ili teksturi na dnu.

Oblik uspoređujemo po funkciji: široke i plitke zdjele bolje ističu salate i voće, dok dublje čuvaju umake i juhe od prolijevanja. Pogreška je birati samo prema estetici pa se hrana teže miješa ili servira. Mi testiramo hvatište, prostor za žlicu i to kako se zdjela ponaša kad se puni do dvije trećine.

Za skladištenje biramo setove koji se slažu sigurno i štede prostor, uz dovoljno razmaka da se rubovi ne oštećuju. Greška je kupiti zdjele koje se „gotovo” slažu, pa se s vremenom pojave ogrebotine ili zapinju jedna za drugu. Provjeravamo je li slaganje stabilno i postoji li rizik vakuumiranja između zdjela.

Reljefne i glatke površine uspoređujemo po održavanju: glatke se brže čiste i bolje pokazuju sjaj, a reljefne mogu bolje prikriti sitne tragove korištenja. Pogreška je uzeti reljefnu zdjelu bez razmišljanja pa se u udubljenjima zadržavaju masnoća i deterdžent. Mi biramo reljef samo ako smo spremni na temeljitije pranje i sušenje.